Novinarka Vesna Barišić, suradnica Odjela za prevenciju dopinga pri Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping nedavno je u jednom
sportskom klubu održala nadasve zanimljivo predavanje o dopingu među
sportašima.
Sportašima je pitanje dopinga od izuzetnog značaja i
isključivo su oni odgovorni za sve ono što unose u svoj organizam. Neki
zabranjena sredstva uzimaju namjerno, no nemali broj sportaša im bude izložen
iz neznanja i olakog shvaćanja propisa. Objektivna i jasna edukacija sportaša i
stručnih timova od izrazitog je značaja.
Vesna Barišić
Izvor: Hrvatski zavod za toksikologiju i antidopingPo vašem iskustvu, od koga sportaši dobivaju informacije o dopingu?
-
Informacije najčešće
dobivaju od klupskih liječnika, trenera ali i od Hrvatskog zavoda za toksikologiju
i antidoping koji je i
najkompetentniji za davanje takvih informacija. Zavod redovito održava predavanja
u sportskim klubovima diljem Hrvatske. Uz to je moguće kontaktirati nas
telefonski ili Internetom. Upit se npr. može odnositi na prisutnost
nedozvoljenih tvari u dodacima prehrani. Također, moguća su indvidualna
savjetovanja u Zavodu. Diskrecija je zajamčena.
Kome
se hrvatski sportaši koji borave u inozemstvu, mogu javiti s pitanjima o
dopingu van radnog vremena Zavoda?
-
Sportašima je na
natjecanjima na usluzi liječnički tim s kojim mogu razjasniti sve nedoumice vezane uz doping. Naime, dopingu ne smije biti
mjesta u sportu te se vjeruje u to da sportaši i neće imati dileme oko dopinga
(makar ne oni kojima doping nije opcija). Muči ih jedino osjećaj da nešto od
dodataka prehrani, koje uzimaju, ne bude razlog pozitivnom dopinškom testu, a
tada je već kasno za bilo kakvo pitanje ili savjet. U
slučaju da moraju uzeti određeni lijek zbog zdravstvenih tegoba liječnik mora
napisati što je sportašu dao, u kojoj količini i zbog čega – govorimo o
situaciji na samom natjecanju. Ako je riječ o lijeku koji u sebi sadrži
zabranjenu tvar, traži se retroaktivno terapijsko izuzeće – od svoje nacionalne
antidopinške organizacije, ili od međunarodnog saveza sporta kojemu sportaš
pripada. Za dodatak prehrani ne postoji urgentna situacija i ne bi se trebalo
događati da sportaš tek na natjecanju pita je li to što koristi ispravno. Čim kupi
dodatak prehrani treba se konzultirati sa svojim liječnikom, ili sken
deklaracije proizvoda poslati nama (Hrvatskom
zavodu za toksikologiju i antidoping). Vrlo je teško reći sa 100%-tnom
sigurnošću da je nešto primjereno za uzimanje. Nikada nismo sigurni u to da
neki dodatak prehrani nije kontaminiran što se, dakako, ne može vidjeti iz
deklaracije proizvoda.
Ako mislimo na naše sportaše koji nastupaju za
inozemne klubove, primjerice nogometaši, rukometaši, košarkaši, sve što žele
znati pitat će osobe u klubu kojima ta
pitanja nisu nepoznanica – konkretno, to bi bili liječnici. Na sportašima je da
uvijek, u svakom trenutku, paze na to što će unijeti u svoj organizam, jer
prema principu osobne odgovornosti
oni su ti koji su odgovorni za sve što se nađe u njihovu biološkom uzorku. Bez
obzira na to jesu li zabranjenu tvar uzeli namjerno, slučajno, iz neznanja, po
nečijem savjetu i slično.
Kojeg
se slučaja vezano za doping sportaša posebno sjećate?
-
Sjećam se uspješnog
španjolskog bicikliste Alberta Contadora Velasca. Proglašen je krivim zbog prisutnog klenbuterola u uzorku urina. Alberto je
tvrdio da je klenbuterol nađen u njegovom tijelu rezultat konzumacije
kontaminiranog mesa.
Razgovarala Vesna Bosanac
