Doping među nama

Kome se obratiti i što napraviti ako…  

Novinarka Vesna Barišić, suradnica Odjela za prevenciju dopinga pri Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping nedavno je u jednom sportskom klubu održala nadasve zanimljivo predavanje o dopingu među sportašima.

Sportašima je pitanje dopinga od izuzetnog značaja i isključivo su oni odgovorni za sve ono što unose u svoj organizam. Neki zabranjena sredstva uzimaju namjerno, no nemali broj sportaša im bude izložen iz neznanja i olakog shvaćanja propisa. Objektivna i jasna edukacija sportaša i stručnih timova od izrazitog je značaja.    

 

 

 

 

 

 

Vesna Barišić

Izvor: Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping

Po vašem iskustvu, od koga sportaši dobivaju informacije o dopingu?

-          Informacije najčešće dobivaju od klupskih liječnika, trenera ali i od Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping koji je i najkompetentniji za davanje takvih informacija. Zavod redovito održava predavanja u sportskim klubovima diljem Hrvatske. Uz to je moguće kontaktirati nas telefonski ili Internetom. Upit se npr. može odnositi na prisutnost nedozvoljenih tvari u dodacima prehrani. Također, moguća su indvidualna savjetovanja u Zavodu. Diskrecija je zajamčena.

Kome se hrvatski sportaši koji borave u inozemstvu, mogu javiti s pitanjima o dopingu van radnog vremena Zavoda?

-          Sportašima je na natjecanjima na usluzi liječnički tim s kojim mogu razjasniti sve nedoumice vezane uz doping. Naime, dopingu ne smije biti mjesta u sportu te se vjeruje u to da sportaši i neće imati dileme oko dopinga (makar ne oni kojima doping nije opcija). Muči ih jedino osjećaj da nešto od dodataka prehrani, koje uzimaju, ne bude razlog pozitivnom dopinškom testu, a tada je već kasno za bilo kakvo pitanje ili savjet. U slučaju da moraju uzeti određeni lijek zbog zdravstvenih tegoba liječnik mora napisati što je sportašu dao, u kojoj količini i zbog čega – govorimo o situaciji na samom natjecanju. Ako je riječ o lijeku koji u sebi sadrži zabranjenu tvar, traži se retroaktivno terapijsko izuzeće – od svoje nacionalne antidopinške organizacije, ili od međunarodnog saveza sporta kojemu sportaš pripada. Za dodatak prehrani ne postoji urgentna situacija i ne bi se trebalo događati da sportaš tek na natjecanju pita je li to što koristi ispravno. Čim kupi dodatak prehrani treba se konzultirati sa svojim liječnikom, ili sken deklaracije proizvoda poslati nama (Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping). Vrlo je teško reći sa 100%-tnom sigurnošću da je nešto primjereno za uzimanje. Nikada nismo sigurni u to da neki dodatak prehrani nije kontaminiran što se, dakako, ne može vidjeti iz deklaracije proizvoda.

 

Ako mislimo na naše sportaše koji nastupaju za inozemne klubove, primjerice nogometaši, rukometaši, košarkaši, sve što žele znati pitat će osobe u klubu  kojima ta pitanja nisu nepoznanica – konkretno, to bi bili liječnici. Na sportašima je da uvijek, u svakom trenutku, paze na to što će unijeti u svoj organizam, jer prema principu osobne odgovornosti oni su ti koji su odgovorni za sve što se nađe u njihovu biološkom uzorku. Bez obzira na to jesu li zabranjenu tvar uzeli namjerno, slučajno, iz neznanja, po nečijem savjetu i slično.

Kojeg se slučaja vezano za doping sportaša posebno sjećate?

-          Sjećam se uspješnog španjolskog bicikliste Alberta Contadora Velasca. Proglašen je krivim zbog prisutnog klenbuterola u uzorku urina. Alberto je tvrdio da je klenbuterol nađen u njegovom tijelu rezultat konzumacije kontaminiranog mesa.

Razgovarala Vesna Bosanac