Doping među nama

Kome se obratiti i što napraviti ako…  

Novinarka Vesna Barišić, suradnica Odjela za prevenciju dopinga pri Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping nedavno je u jednom sportskom klubu održala nadasve zanimljivo predavanje o dopingu među sportašima.

Sportašima je pitanje dopinga od izuzetnog značaja i isključivo su oni odgovorni za sve ono što unose u svoj organizam. Neki zabranjena sredstva uzimaju namjerno, no nemali broj sportaša im bude izložen iz neznanja i olakog shvaćanja propisa. Objektivna i jasna edukacija sportaša i stručnih timova od izrazitog je značaja.    

 

 

 

 

 

 

Vesna Barišić

Izvor: Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping

Po vašem iskustvu, od koga sportaši dobivaju informacije o dopingu?

-          Informacije najčešće dobivaju od klupskih liječnika, trenera ali i od Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping koji je i najkompetentniji za davanje takvih informacija. Zavod redovito održava predavanja u sportskim klubovima diljem Hrvatske. Uz to je moguće kontaktirati nas telefonski ili Internetom. Upit se npr. može odnositi na prisutnost nedozvoljenih tvari u dodacima prehrani. Također, moguća su indvidualna savjetovanja u Zavodu. Diskrecija je zajamčena.

Kome se hrvatski sportaši koji borave u inozemstvu, mogu javiti s pitanjima o dopingu van radnog vremena Zavoda?

-          Sportašima je na natjecanjima na usluzi liječnički tim s kojim mogu razjasniti sve nedoumice vezane uz doping. Naime, dopingu ne smije biti mjesta u sportu te se vjeruje u to da sportaši i neće imati dileme oko dopinga (makar ne oni kojima doping nije opcija). Muči ih jedino osjećaj da nešto od dodataka prehrani, koje uzimaju, ne bude razlog pozitivnom dopinškom testu, a tada je već kasno za bilo kakvo pitanje ili savjet. U slučaju da moraju uzeti određeni lijek zbog zdravstvenih tegoba liječnik mora napisati što je sportašu dao, u kojoj količini i zbog čega – govorimo o situaciji na samom natjecanju. Ako je riječ o lijeku koji u sebi sadrži zabranjenu tvar, traži se retroaktivno terapijsko izuzeće – od svoje nacionalne antidopinške organizacije, ili od međunarodnog saveza sporta kojemu sportaš pripada. Za dodatak prehrani ne postoji urgentna situacija i ne bi se trebalo događati da sportaš tek na natjecanju pita je li to što koristi ispravno. Čim kupi dodatak prehrani treba se konzultirati sa svojim liječnikom, ili sken deklaracije proizvoda poslati nama (Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping). Vrlo je teško reći sa 100%-tnom sigurnošću da je nešto primjereno za uzimanje. Nikada nismo sigurni u to da neki dodatak prehrani nije kontaminiran što se, dakako, ne može vidjeti iz deklaracije proizvoda.

 

Ako mislimo na naše sportaše koji nastupaju za inozemne klubove, primjerice nogometaši, rukometaši, košarkaši, sve što žele znati pitat će osobe u klubu  kojima ta pitanja nisu nepoznanica – konkretno, to bi bili liječnici. Na sportašima je da uvijek, u svakom trenutku, paze na to što će unijeti u svoj organizam, jer prema principu osobne odgovornosti oni su ti koji su odgovorni za sve što se nađe u njihovu biološkom uzorku. Bez obzira na to jesu li zabranjenu tvar uzeli namjerno, slučajno, iz neznanja, po nečijem savjetu i slično.

Kojeg se slučaja vezano za doping sportaša posebno sjećate?

-          Sjećam se uspješnog španjolskog bicikliste Alberta Contadora Velasca. Proglašen je krivim zbog prisutnog klenbuterola u uzorku urina. Alberto je tvrdio da je klenbuterol nađen u njegovom tijelu rezultat konzumacije kontaminiranog mesa.

Razgovarala Vesna Bosanac

 

 

"LCHF Diet"

"LCHF Diet", što je to? Za i protiv. Kako utječe na sportske rezultate?

U zadnje vrijeme govori se često o tzv. obrnutoj piramidi prehrane. Novine na veliko pišu o zasićenim mastima. Jedni govore u njihovu korist, dok su drugi protiv. Masti daju poželjan okus mnogim namirnicama i vjerojatno je upravo to jedan od razloga zbog čega prehrana bogata mastima ima mnogo pobornika.  
 

                                                               Slika 1. Izvor FreeDigitalPhotos.net, autor akratchada torsap

Osnova klasične prehrane su žitarice, proizvodi od žita i druge namirnice koje obiluju škrobom (kao što je krumpir). Shodno tome, veliki dio energetskog unosa dolazi od ugljikohidrata.
 

Nasuprot ovome, „LCHF Diet“ odnosno „Prehrana bogata mastima, a siromašna ugljikohidratima“, prednost daje namirnicama poput vrhnja, maslaca, orašastih plodova i sjemenki, mesa, plave ribe, jaja, sira i dr. Uz to, konzumira se povrće. Od voća se konzumira samo ono bobičasto. Žitarice i krumpir se ne konzumiraju.

Glukoza i tjelesna aktivnost

Glavninu energije aktivni mišić dobiva iz glukoze skladištene u obliku mišićnog glikogen. Nažalost, zalihe ovog goriva su uvelike ograničene, što značajno utječe na sportski rezultat. Nasuprot ovome, zalihe masti uvelike premašuju zalihe glikogena zbog čega su potencijalni izvor značajne količine energije tijekom aerobne tjelesne aktivnosti (kao što su triatlon, biciklizam, maraton i dr.) Pokazalo se da tijekom trenažnog procesa kada se sportaš priklanja prehrani bogatoj mastima, a siromašnoj ugljikohidratima, dolazi do prilagodbe organizma na način da se on više oslanja na mast kao izvor energije. I znanstvena istraživanja su pokazala kako se u ovim uvjetima veći udio energije dobiva razgradnjom masti.

Prehrana bogata mastima i sportski rezultati
Međutim, treba znati da je glukoza pohranjena u mišićima izvor energije anaerobnom (brzom) i aerobnom (sporijem) mišićnom radu, a mast samo ovom drugom. S obzirom da se mnoge sportske discipline sastoje od aerobnog i anaerobnog rada, sportaši koji se priklanjaju prehrani bogatoj mastima, a siromašnoj ugljikohidratima, ne mogu u svojim mišićima uskladištiti maksimalno moguću količinu glikogena.  To se, nažalost, negativno odražava na sportski rezultat. Također, nedovoljna količina ugljikohidrata u prehrani rezultira umorom. Ograničen unos namirnica bogatih ugljikohidratima (žitarice i voće) negativno utječe na rad crijeva, pa može izazvati zatvor. S druge strane, velika količina masti u prehrani potencira pojavu žgaravice.     

 

Općenito govoreći, treba prihvatiti preporuku da se i prehrane isključe rafinirane žitarice i šećer, a uključi više plave ribe i orašastih plodova. No s druge strane, prehrana bogata mastima, povećava rizik za cijeli niz tegoba poput pretilosti, što nedvojbeno negativno utječe na sportske rezultate.  

Sretno na borilištu!

Vaša Vesna

BJELANČEVINE

Što su bjelančevine? Gdje se nalaze? Čemu služe?

Sastavni su dio svih naših stanica. Obični smrtnici ih trebaju dnevno u količini od oko 0.8 g/kg. Sportaši više; čak i do 2 g/kg. O njima u teretani pričaju momci kada žele povećati mišićnu masu. O njima pričaju i dame kada žele smršaviti. Bjelančevine, bjelančevine...

Bjelančevine (eng. proteins) su makronutrijenti čiji su izvori:

- namirnice biljnog podrijetla: orašasti plodovi, mahunarke, povrće, sjemenke i žitarice;

- namirnice životinjskog podrijetla: meso, sir, jaja, riba, te mlijeko i mliječni proizvodi.

Bjelančevine imaju važnu ulogu u organizmu jer su građevni materijal za sve stanice. Nadalje, enzimi, hormoni, antitijela, molekule prenositelji i dr. u svom sastavu imaju bjelančevine.  

Slika 1. Freedigitalphotos, autor KEKO64

 

Tijekom probave, bjelančevine iz hrane se razgrađuju na aminokiseline, koje se potom, prema potrebi, povezuju zajedno u nove bjelančevine izgrađujući stanice i tkiva organizma. Za razliku od neesencijalnih, esencijalne aminokiseline čovjekov organizam ne može sam proizvesti, te ih je neophodno (esencijalno) unositi putem hrane u dovoljnim količinama.

Bjelančevine iz namirnica biljnog podrijetla lošije su biološke vrijednosti od namirnica životinjskog podrijetla jer manjkaju na jednoj ili više esencijalnih aminokiselina. Unatoč tome, vegetarijanska prehrana može biti kvalitetna i zadovoljiti potrebe čovjeka na bjelančevinama ukoliko se tijekom dana konzumiraju obroci koji uključuju dovoljnu količinu žitarica i mahunarki. Žitarice manjkaju na aminokiselini lizin, a sadrže aminokiselinu metionin koja manjka kod mahunarki. Nasuprot ovome, mahunarke sadrže dovoljnu količinu lizina. Kaže se stoga da su bjelančevine mahunarki i žitarica komplementarne.    

Činjenica je da adekvatan unos bjelančevina potiče izgradnju mišićne mase i oporavak tijekom i nakon sportske aktivnosti. Inzulin pomaže dopremu aminokiselina u mišićne stanice. Stoga se savjetuje konzumiranje lako probavljivih bjelančevina (npr. fermentiranih mliječnih napitaka)  i ugljikohidrata neposredno nakon tjelovježbe.

Dobre ideje za obrok nakon treninga su:

-          Frape od mlijeka i banane s dodatkom bjelančevina sirutke.

-          Voćna salata prelivena jogurt s dodatkom obranog mlijeka u prahu.

-          Kruh s marmeladom i mlijeko.

-          Kukuruzne pahuljice i mlijeko.  

 

Slika 2. Izvor FreeDigitalPhotos.net, autor SOMMAI 

 

Kvalitetna prehrana sportaša zahtijeva znanje i umijeće. Nadam se da je ovaj post barem malo doprinio razumijevanju bjelančevina.

Sretno na borilištu!

Vaša Vesna